Malo o povijesti Poljica

Legenda o postanku

U jednoj ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1070. prvi putse susrećemo sa slobodnom župom Poljica, a Poljica se kasnije spominju i u listinama hrvatskih kraljeva Dmitra Zvonimira i Stjepana II. Prema legendi Poljica su osnovala braća Elem, Krešimir i Tješimir, sinovi hrvatskog kralja Miroslava kojega je 949. u građanskom ratu ubio ban Pribina. U župu su se organizirala nešto kasnije, tj. 1015. za vrijeme kralja Krešimira III. U dinastičkim borbama braća su pobjegla iz tada hrvatske Bosne potraživši sigurnost u mosorskim bespućima.

Poljički Statut iz 1440 godine

Naselili su se u Srednjim Poljicima na mjestu današnje Ostrvice, kod izvora Pokornik, i u Zvečanjima. Tješimir je zaposjeo zemlje od brda Gradac u Gatima do Zadvarja, Krešimir od Graca do rijeke Žrnovnice, a nastanio se u mosorskom selu Dubravi. Elem se nastanio u Zagorskim Poljicima. Kako legende najčešće pružaju mitologizirane podatke, treba više vje-rovati činjenici kako je osjećaj ugroženosti od feudalnog nadiranja iz Splita potakao Poljičane na obrambenu akciju, koja je dovela do osnivanja vlastite župe.

Veliki pečat Poljičke Republike

Mali pečat Poljičke Republike

Naime, Poljica su u hrvatskoj državi, koja je bila organizirana u županije, pripadala Primorskoj županiji sa sjedištem u Klisu. Ugarskohrvatski kraljevi cijepali su župe i županije i dodjeljivali ih odanim im plemićima. Poljičani se nisu s tim mirili nego su osnovali svoju župu kako bi što uspješnije štitili svoje interese.Najstariji dokument koji spominje braću kao osnivače Poljica datira iz 1453. a u njemu se navode razgraničenja Splita i Poljica. Iz 1500. postoji prijepis jednog još starijeg dokumenta u kome se govori o jednoj diobi u Zvečanjima, a u kojem se spominje knez Miroslav sa sinovima.