Malo o povijesti Poljica
Legenda o postanku
U jednoj ispravi hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. iz 1070. prvi putse susrećemo sa slobodnom župom Poljica, a Poljica se kasnije spominju i u listinama hrvatskih kraljeva Dmitra Zvonimira i Stjepana II. Prema legendi Poljica su osnovala braća Elem, Krešimir i Tješimir, sinovi hrvatskog kralja Miroslava kojega je 949. u građanskom ratu ubio ban Pribina. U župu su se organizirala nešto kasnije, tj. 1015. za vrijeme kralja Krešimira III. U dinastičkim borbama braća su pobjegla iz tada hrvatske Bosne potraživši sigurnost u mosorskim bespućima.
Poljički Statut iz 1440 godine
Naselili su se u Srednjim Poljicima na mjestu današnje Ostrvice, kod izvora Pokornik, i u Zvečanjima. Tješimir je zaposjeo zemlje od brda Gradac u Gatima do Zadvarja, Krešimir od Graca do rijeke Žrnovnice, a nastanio se u mosorskom selu Dubravi. Elem se nastanio u Zagorskim Poljicima. Kako legende najčešće pružaju mitologizirane podatke, treba više vje-rovati činjenici kako je osjećaj ugroženosti od feudalnog nadiranja iz Splita potakao Poljičane na obrambenu akciju, koja je dovela do osnivanja vlastite župe.
Veliki pečat Poljičke Republike |
Mali pečat Poljičke Republike |
Naime, Poljica su u hrvatskoj državi, koja je bila organizirana u županije, pripadala Primorskoj županiji sa sjedištem u Klisu. Ugarskohrvatski kraljevi cijepali su župe i županije i dodjeljivali ih odanim im plemićima. Poljičani se nisu s tim mirili nego su osnovali svoju župu kako bi što uspješnije štitili svoje interese.Najstariji dokument koji spominje braću kao osnivače Poljica datira iz 1453. a u njemu se navode razgraničenja Splita i Poljica. Iz 1500. postoji prijepis jednog još starijeg dokumenta u kome se govori o jednoj diobi u Zvečanjima, a u kojem se spominje knez Miroslav sa sinovima.